COVID19 i preporuke za ishranu
dr. Larisa Helić, spec. interne medicine
Pandemija bolesti uzrokovane koronavirusom ( COVID 19) koja se prenosi kapljičnim putem I
bliskim kontaktom među ljudima obilježila je 2020 godinu u cijelome svijetu.
Pravilna prehrana i hidratacija su od vitalnog značaja za odbranu organizma od uzročnika svake
bolesti pa tako i ove. Preporuke su da se konzumira raznovrsna svježa i neprerađena hrana
svaki dan kako bi organizam dobio vitamine, minerale, dijetalna vlakna, proteine i antioksidanse
koji su neophodni za njegov pravilan rad.
Voda je neophodna za život I preporučuje se unos 8-10 čaša vode u organizam svaki dan.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje konzumiranje manje od 5 g soli dnevno.
Prilikom kuhanja, umjesto soli, za bolji okus mogu se koristiti začini i sušene biljke.
Neophodno je smanjiti konzumiranje šećera I zamijeniti ga svježim voćem kad god je to
moguće. Osim pravilne prehrane, fizička aktivnost, smanjenje razine stresa i dovoljno sna
takođe će doprinijeti održavanju normalnog funkcionisanja imunog sistema.
Za jačanje imunološkog sistema preporučuje se jesti hranu koja sadrži vitamine A, B, C, D, E te
minerale željezo, cink i selen.
Vitamin C
Ima značajne uloge u organizmu jer učestvuje u sintezi hormona štitne žlijezde (tiroksina),
kolagena, jača otpornost prema infekcijama. Vitamin C je takođe važan fiziološki antioksidans i
pokazalo se da regenerira druge antioksidanse u tijelu, uključujući alfa-tokoferol (vitamin E).
Vitamin C igra važnu ulogu u imunološkoj funkciji i poboljšava apsorpciju nehemskog željeza,
oblika željeza prisutnog u biljnoj hrani. Nedovoljan unos vitamina C uzrokuje skorbut koji
karakteriziraju umor ili malaksalost, raširena slabost vezivnog tkiva i krhkost kapilara.
Sadržaj vitamina C u hrani može se smanjiti dužim čuvanjem i kuhanjem, jer je askorbinska
kiselina topiva u vodi i toplotom se uništava.
Zato se preporučuje konzumiranje svježeg voća I povrća.
Svježe voće I povrće je najbolji izvori vitamina C i to prvenstveno citrusno voće ( narandže,
grejp, limun), šipak, paradajz, paprika, kivi, jagode, ribizle, borovnice, mango, papaja, krompir,
brokula.Npr. 100g svježe paprike ili 100g brokule ili 90g kivija ili 200g narandže ili 100g jagoda
zadovoljiće dnevne potrebe organizma za vitaminom C.
Vitamin D
Neophodan je nutrijent za dobro zdravlje. Pomaže tijelu da apsorbuje kalcij koji je glavni
gradivni element za jake kosti , mišićima je neophodan za rad a živcima za prenos signala.
Imunološkom sistemu potreban je vitamin D za borbu protiv bakterija i virusa.
Bez dovoljno vitamina D kosti mogu postati tanke, lomljive ili deformisane. Dovoljna količina
vitamina D spriječava rahitis kod djece i osteomalaciju kod odraslih. Zajedno sa kalcijumom,
vitamin D takođe pomaže u zaštiti starijih odraslih osoba od osteoporoze.
Vitamin D ima ulogu u smanjenju upale u organizmu i metabolizmu glukoze .
Mnogi geni koji kodiraju proteine koji regulišu proliferaciju, diferencijaciju i apoptozu ćelija
dijelom su modulirani vitaminom D. Većina ljudi na svijetu zadovolji barem neke od svojih
potreba za vitaminom D izlaganjem sunčevoj svjetlosti. Sezona, doba dana, dužina dana,
oblačnost, smog, sadržaj melanina u koži i krema za sunčanje među faktorima su koji utiču na
izloženost UV zračenju i sintezu vitamina D. Stariji ljudi i osobe s tamnom kožom manje su
sposobne da proizvode vitamin D iz sunčeve svjetlosti. UVB zračenje ne prodire kroz staklo, pa
izlaganje suncu u zatvorenom prostoru kroz prozor ne doprinosi proizvodnji vitamina D.
Izlaganje suncu lica, ruku I nogu u trajanju 15–30 minuta , posebno između 10:00h i 16:00h,
bilo svakodnevno ili barem dva puta sedmično bez kreme za sunčanje obično dovodi do
dovoljne sinteze vitamina D.
Izvori vitamina D u hrani su mlijeko obogaćeno vitaminom D, puter, margarin, teletina,
govedina, žumance, riba (haringa, losos, sardina, skuša), ulje jetre bakalara, sirevi, obogaćene
žitarice. Npr.100g sardine iz konzerve zadovoljava dnevnu potrebu organizma za vitaminom D.
Vitamin A
Značajan je za pravilan rad imunog sistema, reprodukciju, vid, rast kostiju i zuba.
Vitamin A takođe podržava rast i diferencijaciju ćelija, igrajući presudnu ulogu u normalnom
formiranju i održavanju srca, pluća, bubrega i drugih organa.
U hrani najviše ga ima u ribljem ulju i jetri, mesu, ribi ( losos), kajsijama, dinji, bundavi, mrkvi,
špinatu, jajima, brokuli.
Konzumiranjem teleće jetre dva puta mjesečno u količini 100g možemo zadovoljiti mjesečne
potrebe za vitaminom A.
Vitamin E
Pored svojih aktivnosti kao antioksidans, vitamin E je uključen u imunološku funkciju i kako
pokazuju prije svega in vitro studije ćelijsku signalizaciju, regulaciju ekspresije gena i druge
metaboličke procese. Vitamin E povećava ekspresiju dva enzima koji suzbijaju metabolizam
arahidonske kiseline, povećavajući tako oslobađanje prostaciklina iz endotela, što zauzvrat širi
krvne žile i inhibira agregaciju trombocita .
Najbolji izvori vitamina E u hrani su zeleno lisnato povrće, voće, cjelovite žitarice, mlijeko bez
masti, jogurt i sir, ulja, perad, morski plodovi, grah, grašak, leća, orašasti proizvodi i proizvodi od
soje. Količina badema od 30g ( 25 komada) zadovoljava 50% potreba za vitaminom E.
Vitamin B12
Vitamin B12 potreban je za pravilno formiranje crvenih krvnih zrnaca, neurološku funkciju i
sintezu DNK. Najbolji izvor ovog vitamina je hrana životinjskog porijekla I riba (skuša, losos,
tuna, haringa, sardina, pastrmka), meso, perad, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, obogaćene
žitarice, proizvodi od soje.
Vitamin B12 uglavnom nije prisutan u biljnoj hrani, ali obogaćene žitarice za doručak lako su
dostupan izvor vitamina B12 s velikom bioraspoloživošću za vegetarijance.
Neki nutritivni proizvodi od kvasca sadrže i vitamin B12. Konzumiranjem 80g tune ili 40g
pastrmke možemo zadovoljiti dnevne potrebe organizma za vitaminom B12.
Željezo
Esencijalni element za sva živa bića. Bitna je komponenta hemoglobina, proteina eritrocita
(crvenih krvnih zrnaca) koji prenosi kisik iz pluća u tkiva. Kao komponenta mioglobina, željezo
podržava metabolizam mišića i zdravlje vezivnog tkiva. Željezo je takođe neophodno za fizički
rast, neurološki razvoj, ćelijsko funkcionisanje i sintezu nekih hormona.
Najbogatiji izvori željeza u prehrani su nemasno crveno meso, plodovi mora , meso peradi,
žumanjak jajeta, mahunarke ( grah,grašak,leća) , cjelovite žitarice, orašasti plodovi, zeleno
lisnato povrće, špinat, zelena salata, sušeno voće ( grožđice), sjemenka lana, susama, chie I
suncokreta, kakao I tamna čokolada. Npr.100g pileće jetre zadovoljiće 50% a 100g teleće jetre
36% dnevne potrebe za željezom.
Cink
Značajan je za metabolizam ćelija, neophodan je za aktivnost oko 100 enzima u ljudskom
organizmu, ima ulogu u imunološkoj funkciji, sintezi proteina, cijeljenju rana, sintezi DNK i diobi
ćelija.Cink podržava normalan rast i razvoj tokom trudnoće , djetinjstva, adolescencije i
potreban je za pravilan osjećaj okusa i mirisa.
Od hrane koja je bogata cinkom najznačajnije su ostrige jer sadrže više cinka po obroku nego
bilo koja druga hrana, takođe crveno meso i perad. Ostali dobri izvori cinka u hrani su grah,
orašasti plodovi, neke vrste morskih plodova (poput rakova i jastoga), cjelovite žitarice,
obogaćene žitarice za doručak i mliječni proizvodi.
Fitati – koji su prisutni u hljebu od integralnih žitarica, žitaricama, mahunarkama i drugoj hrani –
vežu cink i inhibiraju njegovu apsorpciju. Stoga je bioraspoloživost cinka iz žitarica i biljne hrane
niža od one iz životinjske hrane, iako je mnoga hrana na bazi žitarica i biljaka i dalje dobar izvor
cinka.Npr.dvije ostrige srednje veličine zadovoljavaju 100% ili 100g govedine zadovoljava 50%
dnevnih potreba za cinkom.
Selen
Selen je element u tragovima koji je prirodno prisutan u mnogim namirnicama i dostupan je kao
dodatak prehrani. Nutritivno je važan za ljude jer je sastavni je dio brojnih proteina koji igraju
presudnu ulogu u reprodukciji, metabolizmu hormona štitnjače, sintezi DNK i zaštiti organizma
od oksidativnih oštećenja i infekcija. Nedavna istraživanja objavljena u časopisu Frontiers in
Nutrition, su pokazala da bi selen mogao imati značajnu ulogu u infekciji koronavirusom zbog
uticaja na antioksidativni odgovor organizma i smanjenje oštećenja endotelnih stanica, osim
toga ima I antitrombocitna svojstva.
Brazilski orah I plodovi mora su najbogatiji izvori selena u hrani.
Ostali izvori uključuju crveno meso, govedina, janjetina, piletina, puretina, iznutrice ( naročito
bubrezi I jetra ), tuna, sardine, cjelovite žitarice , zob , ječam, integralna riža, bijeli luk.
Npr. 1 brazilski orah sadrži 165% preporučene dnevne doze selena.
Literatura:
1. Li Y, Schellhorn HE. New developments and novel therapeutic perspectives for vitamin C. J
Nutr 2007;137:2171-84.
2. Carr AC, Frei B. Toward a new recommended dietary allowance for vitamin C based on
antioxidant and health effects in humans. Am J Clin Nutr 1999;69:1086-107.
3. Herbert V. Vitamin B12 in Present Knowledge in Nutrition. 17th ed. Washington, DC:
International Life Sciences Institute Press, 1996.
4. Herbert V, Das K. Vitamin B12 in Modern Nutrition in Health and Disease. 8th ed. Baltimore,
MD: Williams & Wilkins, 1994.
5. Combs G. Vitamin B12 in The Vitamins. New York: Academic Press, Inc., 1992.
6. Zittoun J, Zittoun R. Modern clinical testing strategies in cobalamin and folate deficiency. Sem
Hematol 1999;36:35-46.
7. Institute of Medicine. Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes: Thiamin,
Riboflavin, Niacin, Vitamin B6, Folate, Vitamin B12, Pantothenic Acid, Biotin, and Choline.
Washington, DC: National Academy Press, 1998.
8.Wessling-Resnick M. Iron. In: Ross AC, Caballero B, Cousins RJ, Tucker KL, Ziegler RG, eds.
Modern Nutrition in Health and Disease. 11th ed. Baltimore, MD: Lippincott Williams & Wilkins;
2014:176-88.
9.Institute of Medicine. Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes: Vitamin C, Vitamin E,
Selenium, and Carotenoids . Washington, DC: National Academy Press, 2000.
10.Holick MF. Vitamin D deficiency. N Engl J Med 2007;357:266-81.
11.Bouillon R. Comparative analysis of nutritional guidelines for vitamin D. Nat Rev Endocrinol
2017;13:466-79.
12.Institute of Medicine, Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes for Calcium and
Vitamin D. Washington, DC: National Academy Press, 2010.
13.Norman AW, Henry HH. Vitamin D. In: Erdman JW, Macdonald IA, Zeisel SH, eds. Present
Knowledge in Nutrition, 10th ed. Washington DC: Wiley-Blackwell, 2012.
14.Jones G. Vitamin D. In: Ross AC, Caballero B, Cousins RJ, Tucker KL, Ziegler TR, eds. Modern
Nutrition in Health and Disease, 11th ed. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins, 2014.
Sunde RA. Selenium. In: Ross AC, Caballero B, Cousins RJ, Tucker KL, Ziegler TR, eds. Modern
Nutrition in Health and Disease. 11th ed. Philadelphia, PA: Lippincott Williams & Wilkins;
2012:225-37
15.Simmer K, Thompson RP. Zinc in the fetus and newborn. Acta Paediatr Scand Suppl
1985;319:158-63.
16.Fabris N, Mocchegiani E. Zinc, human diseases and aging. Aging (Milano) 1995;7:77-93.
17.Maret W, Sandstead HH. Zinc requirements and the risks and benefits of zinc
supplementation. J Trace Elem Med Biol 2006;20:3-18.
18.Prasad AS, Beck FW, Grabowski SM, Kaplan J, Mathog RH. Zinc deficiency: changes in
cytokine production and T-cell subpopulations in patients with head and neck cancer and in
noncancer subjects. Proc Assoc Am Physicians 1997;109:68-77.